Psihohod

Ovu vježbu je korisno primijeniti u stanjima visoke uznemirenosti, straha i panike, te drugih neugodnih osjećaja kao sto su ljutnja, tuga..

_____________________________________
📩[email protected]
📞+382 69 518 812
📍City Kvart, Studentska 33a, Podgorica.

Mentalno zdravlje vaše djece je važnije od ocjena!

Slušajte ih pažljivo, razgovarajte sa njima svakodnevno!
Ne dozvolite da se, jednog dana, zapitate poznajete li svoje dijete i kako je postalo takvo kakvo je?!
Dvadeset minuta, dnevno, provedenih u prisnoj komunikaciji, u atmosferi autentične zainteresovanosti za djetetove doživljaje, sasvim je dovoljno da dijete osjeti da ga vole oni koji njemu najviše znače.
Dvadeset minuta, dnevno, od tate i isto toliko, od mame, za normalno psihološko stanje djeteta.
Imamo li izgovora, ma koliko da smo zauzeti, da to ne radimo?!

Kako ih slušati?
Djecu treba slušati sa pažnjom, bez prekidanja, uvažavajući njihove doživljaje, bez obzira kako nama to zvuči!
Djeca koja odrastaju na ovaj način, imaće osjećaj prihvaćenosti, biće sposobnija za razvoj povjerenja, otvorenosti i bliskosti.
To im ne može nadoknaditi nikakvo školsko znanje i obrazovanje.

O čemu pričati sa djecom?
Kada pitate roditelje o čemu, najčešće, razgovaraju sa svojom djecom, uglavnom odgovaraju da se, zbog posla i obaveza, ta komunikacija svodi na teme vezane za školu i domaće zadatke.📝
Škola ne bi trebala biti jedina tema razgovora izmedju roditelja i djece! Djeci su dosadna svakodnevna pitanja o tome je li
ga neko nešto pitao u školi, šta ima za domaći i slično...
Vremenom će dijete izgubiti volju da, na takva pitanja, odgovara. Škola je važna, ali treba stvoriti takvu atmosferu da dijete zna da se, od njega, očekuje dobar uspjeh u školi i da bude samo odgovorno za svoje obaveze, koje treba da ispunjava bez pritisaka.
Škola ne treba da bude bauk, već može biti predmet zanimljive priče sa djetetom.

Kako bi to moglo da izgleda?
Na primer, postavljajući ovakva pitanja:
- koji je danas, bio najzanimljiviji događaj u školi?
- šta si danas novo naučio?
- zbog čega ste se danas smijali?
- je li te nešto danas iznenadilo?
- da li si, zbog nečega, bio ponosan na sebe?
- je li danas bilo nešto zbunjujuće i teško?
- sa kim bi, u odjeljenju, želio biti najbolji prijatelj?
- sa kim se ne slažeš baš najbolje?
- šta ti se dopada kod tvoje učiteljice?
- šta joj zamjeraš?
- kako provodite školske odmore?
Slobodno i vi formulišite neko slično pitanje, a pričaćemo i o tome kako razgovarati sa djecom i o drugim temama...

A gdje mogu da nadjem nekoga normalnog?

Nigdje - odgovorio je Mačak - ne postoje normalni, jer svi su tako različiti i neslični.

A to je, po mom mišljenju normalnost. (citat iz “ Alise u zemlji čuda”).

Ko je ovdje normalan?

U psihološkoj nauci i rječnicima postoje različiti kriterijumi po kojima se definiše normalnost.

Po jednom od njih, normalno je ono što ne odstupa od prosečnog.
Takva definicija bi svrstala mnoge izuzetne ljude, od umjetnika do naučnika, Anstajna, Teslu, Pikasa,...u neprilagodjene čudake.

Normalnost se zatim definiše kao prilagodjenost.
Normalan je onaj koji se ponaša kao većina. Znaci, ako većina laže, krade, glasa za jednu partiju,...to je normalno.
Prilagodjena osoba se prilagođava po cijenu odustajanja od sebe da bi postala usklađena sa standardima.
Šta ako ne pristajemo na to? Onda smo u riziku da nas proglase nenormalni. Jung bi rekao - razvoj ličnosti je sreća koja mora skupo da se plati. Individuacija zahtijeva odstupanje od široko prihvaćeni društvenih normi i ustaljenih konvencija.

Dalje, normalnost se doživljava kao zamišljeno "idealno", ono što svi mislimo da je poželjno i dobro. Ko bi onda od svih nas mogao sebe nazvati "normalnim"?

Psihijatri normalnost posmatraju kao odsustvo simptoma.
Ali zar većina nas s vremena na vrijeme nema poremećen san, apetit, ponekad porazgovaramo sami sa sobom, dodje nam da udario glavom o zid...
A sta ćemo sa ljudskom vrstom na globalnom nivou, koja neumorno radi na uništenju planete i samih sebe. Jesmo li onda globalno nenormalni.

Kako reče Mačak svi smo različiti i neslicni i to je jedino što je normalno.

_____________________________________
📩[email protected]
📞+382 69 518 812
📍City Kvart, Studentska 33a, Podgorica.

BOGINJE

Sve žene potiču od boginja, kako znamo po predanju. Ali je istorija učinila da se žena udalji od svoje prave prirode i izgubi negdje boginju u njoj. Društveni i kulturni kontekst je pojačavao ovo otuđenje, a naročito bio prisutan u tradicionalističkim društvima. Crnogorsko društvo je oduvjek bilo izraženo patrijahalna sredina, a kroz teška vremena i loše životne uslove žena je imala potpuno drugačiju ulogu i prilično razloga da zaboravi na svoju božansku prirodu Poželjnost muške populacije koa bi vodili ratove, počelo je vremenom postajati normalna preferencija većine roditelja. Pri tome žena je dobijala malo dozvola da bude žena, pa su potcjenjivane i njene ženske osobine,koje ni ona sama nije razvijala.

U toku odrastanja djevojčica uglavnom bira da li da bude žena žrtva, koja je gubitnik svih bitaka sa muškarcima, submisivna, kojoj je, takođe, ženska uloga unižena ili žena ratnik i navodni pobjednik. Teško da je koja imala izbor da postane prava boginja i da sačuva ono božansko u sebi.

Žena ratnik o kojoj se govori, ima svoju pozadinu i u teoriji. Opisana je kao moćna, nezavisna, uspješna, koja se na sebe oslanja jer jedino tako opstaje. Ona je jedina koja rješava stvari, dovoljno brzo i savršeno. To je žena koja odavno ne vjeruje u vitezove u sjajnim oklopima i prinčeve na bijelim konjima. Ova žena je, takođe, ogorčena, ljuta i zna prekinuti kontakte sa za nju inferironim bićima. Svjesno ili nesvjesno želi osvetu protiv muškaraca koji se ne ponašaju po principima i pravilima koji vladaju u patrijahalnom društvu. Ova žena poštuje ratnike i nema ni malo tolerancije za slabašne žene koje ne nose ratnički mač. Ranjena žena ratnik u svoj život privlači one koji će je izazvati na borbu ili one za koje će se boriti i koji potvrđuju njenu životnu priču. Takođe, ranjena žena ratnica često privlači i ranjenog muškarca. Ona može biti dobra žena, majka, koja štiti i stvara za svoju porodicu, ali sve to izražava sa aspekta ratnika. Međutim, i ratnica se vremenom umori od borbe. Oklop koji čine sve njene odbrane, sada je težak i ona ga želi zbaciti. Težnja ka boginji možda i postoji, ali i strah da ne može preživjeti bez ratničkog mača.

Kako se postaje žena ratnik? U zavisnosti od porodičnog konteksta, odnosa i poruka koje roditelji djevojčicama upućuju, one se odvajaju od svoje ženske prirode i razvijaju primarnu mušku energiju i ostavljaju je neujedinjenu sa postojećom, ali napuštenom ženskom energijom. Žena ratnik se može postati i iz osjećaja da otac nije obezbijedio dovolno zaštite i sigurnosti. Možda je otac bio odsutan fizički ili psihički ili je imao femininu energiju?! Možda se djevojčica osjećala izdanom od jednog od dva roditelja?! Koji god da su razlozi, ova žena stavlja oklop i bori se. Svaka pojedina žena ima svoju priču koja je prethodila njenom preobraženju u ratnicu i življenju života ratnice.

Iako su zene ratnice svojom prirodom nizale uspjehe i predstavljale primjer uspješnih žena, vremenom se pojačavao osjećaj čežnje za ženskom prirodom, umor od stalne borbe i iscrpljujuće uloge. U prethodnom periodu ta žena boginja je bila nedostižna. Više i nije toliko kad je otkriveno njeno postojanje.

Ta žena boginja predstavlja ostatak božanstva u ženskom tijelu. Ona nema straha i nastupa sa integritetom. Krasi je unutrašnji mir koji koji ne može ničim da se naruši. Takođe, osobađa energiju koja je moćno lijepa i nježna da privlači druge kao magnet. Ona je možda bila ranjeni ratnik ali je zacijelila rane, oslobodila se bijesa, straha, bola i krivice, napuštenosti i izdaje. Ona osjeća saosjećanje i radost, dopušta svima da budu ono što jesu, bez potrebe da ikog mijenja. Sjeća se straha ali zna kako da ga neutrališe bezgraničnom ljubavlju.

Za nas može biti žena boginja neka važna žena koja se kroz istoriju istakla, ili koja se ostvarila u umjetnosti (filmu, muzici) ili nekim drugim značajnim životnim aspektima. To bi bila žena koja je uspjela da se ostvari i bude srećna svojom pravom ženskom prirodom boginje. Takođe, kada se pominje Boginja, može se misliti na više njih koje nose različite aspekte. Sa jedne strane ona može biti Isis koja nosi osobine Majke Božije, sa bezgraničnom ljubalju požrtvovanjem, nježnosću ili Afrodita koja nosi u sebi ljubav, senzualnost i seksualnost. Može se uzeti i aspekt Boginje ratnice koja zna da povuče i štiti granice. Svi ovi aspekti mogu biti važni i značajni i imamo izbor pred nama u odnosu na trenutak ili naš cjelokupni život. Boginja i sa borbenim vještinama i dalje je boginja i ima beskonačnu širinu djelovanja pred sobom.

Put od ratnice do boginje je možda tegoban i dug, ali postoji i sa transformacijom žena može početi kada to želi. Često se u tom procesu potrebno vratiti u period uzimanja ratničkih osobina i kretanja u boj. Potrebno je osvijestiti sva potisnuta osjećanja bijesa, ljutnje, zavisti, ljubomore, izdaje, separacije i odbačenosti. Nakon tih otkrića i oslobađanja energije treba posvetiti pažnju našem unutrašnjem muškom i ženskom. Potrebno je naći balans i prihvatanje prirode. Za promjenu je potrebno aktivirati svoje unutrašnje kapacitete. U sebi pronaći i ojačati intuiciju, nježnost, suptilnost i ženstvenost, ali se i pomiriti sa muškom prirodom i dati joj odmor i šansu da se oslobođena energija koristi na drugačiji način.

Ove promjene su mali, ali značaj korak našeg p**a ka povratku božanstvu.



Autori: Sanja Vujovic, Milica Ilic