AFC Universitas - Split

“Kada kreneš na put za Itaku
zaželi da dug to bude put,
pothvata pun, opasnosti i saznanja.
Lestrigonaca, Kiklopa
i srditog Posejdona ne plaši se!
Na takve nikada naići nećeš
sve dok misao je tvoja uzvišena
i dok birana se osjećanja tiču tvoga duha i tvog tijela.”

Stihovi su to bezvremenske i veličanstvene pjesme “Itaka” grčkog pjesnika Kavafisa objavljene, simbolično, 1911. godine. Nakon završetka Trojanskog rata Odisej 10 godina luta svijetom pokušavajući se vratiti kući, kući na Itaku. Itaka je mali, stjenovit otok u Jonskom moru, siromašan, škrt i težak za obrađivanje. Neželjena destinacija za sve putnike. Daleko je to od bogate i raskošne zemlje po kojoj je Odisej lutao. Ali Itaka je dom. Pjesnik govori tom putniku da prije kretanja na put poželi da taj put prema Itaci bude dug jer život je dugo putovanje, a Itaka je krajnji cilj, san i smisao. Nije važno brzo trčati da se što prije stigne do cilja, nije važno brzo zaspati kako bi se što prije usnulo željeni san. Dostizanje smisla ne poznaje brza rješenja i prečace. Život je dugo putovanje i važno je kako putuješ, a najljepši su snovi oni kojih se ne sjećaš, ali se probudiš s osmijehom i znaš da je bilo lijepo. Najveće prepreke nisu oluje koje nas zateknu na tom putu. Lajstrigonci, Kiklopi i Posejdon simboliziraju strah, mržnju i pohlepu, ali dragi putniče njih se ne plaši jer ih sresti nećeš dokle god je tvoja misao uzvišena i

“ako ne nosiš ih u samome sebi i ako ih duša tvoja ne iznosi preda te”.

“I na umu uvijek Itaku zadrži.
Stići na nju tvoja je sudbina.
Al’ nipošto ne žuri na tom putu.
Bolje neka mnogo godina potraje
da na otok pristaneš ko starac
bogat onim što na putu stekao si
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti dadne.
Ona ti je dala divno putovanje.
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.
A ako je siromašnom nađeš, znaj prevarila te nije.
Mudar kakvim si postao i s tolikim iskustvima
Shvatit ćeš već što Itake znače.”

Marine, dobro došao kući na Itaku.

AFCU posada te čeka za novu plovidbu.