Mindfulness Centar Split

U jednom periodu s ružičastim naočalama—kada sam imala tek nešto više od godine dana redovite mindfulness meditacije iza sebe—naivno sam pomislila: "Pa ja sam sada dovoljno mindful, ne moram više meditirati redovito!"

Osjećala sam velike promjene u sebi pa sam stala s meditacijom i samo primjenjivala mindfulness u jedenju, tuširanju, šetnji ili drugim svakodnevnim aktivnostima.

Ali to je kao da profesionalni sportaš pomisli da je dovoljno atletičan i da ne mora više trenirati redovito.

Prvih par tjedana je funkcioniralo lijepo, ali onda polako počnu atrofirati mišići mindfulnessa. Postupno opet izlaze stari obrasci na vidjelo.

Od tada znam i iz svog iskustva, a kasnije i iz znanstvenih radova, da je važno njegovati oboje: i mindfulness kao meditaciju i mindfulness kao način življenja jer jedno podupire drugo.

Ljeto i godišnji odmori su pravo vrijeme za mindfulness: uvijek imate besplatni mindfulness izazov u opisu profila i prakse na mom Youtube kanalu.

Za one koji su su spremni za više, nova online mindfulness grupa kreće na jesen, a sve info su na webu Mindfulness centra Split.

Uživajte i čujemo se opet uskoro,
Ivana

Evo jedna mala doza psihologije i neuroznanosti ljubavi.

Iako je ovdje fokus na romantičnoj ljubavi, mindfulness je ključna vještina za "podmazivanje" odnosa u svim vrstama ljubavi—od roditeljske do prijateljske.

To je zbog potpune prisutnosti koju razvijamo kroz mindfulness praksu, a upravo to je moja preporuka za pokloniti drugima na ovaj i svaki drugi dan.

Svako dobro,
Ivana

Ove godine je deseta obljetnica jednog od najgorih događaja u mom životu (ukratko, zgazilo me auto na pješačkom prijelazu - definitivno u top tri najgorih događaja do sada).

Istovremeno, deseta je obljetnica od kada sam upravo zbog tog događaja počela s meditacijom i otkrila mindfulness.

Da se to nije dogodilo, upitno je bi li postojao ovaj profil, Mindfulness centar Split i bih li u znanosti istraživala neku sasvim drugu temu.

Donosi li svaki teški događaj uvijek i nešto dobro? Što nas ne ubije, to nas ojača?

Apsolutno ne!

Što nas ne ubije, to nas troši.

Što nas ne ubije, to poljulja sve u što vjerujemo o svijetu, drugima i samom sebi.

Što nas ne ubije, to nam narušava mentalno zdravlje i fizičko zdravlje.

Da bi došlo do onoga što u psihologiji zovemo posttraumatski rast, potrebno je dobiti podršku sa svih strana i ne događa se preko noći. Mindfulness je tu samo jedan dio slagalice.

Ponekad se zapitam bih li namjerno izabrala proživjeti isti tijek događaja da mogu birati jer ipak sam zbog njih tu gdje jesam i takva kakva jesam, zar ne?

I mislim da radije ne bih, hvala lijepa.

Koliko god sam zadovoljna sada, toliko vjerujem da se do sličnog mjesta može doći i puno lakšim putem.

Zato ne želim da romantiziramo traume, već da se uvijek dobro brinemo se o sebi bez obzira na to koliko ih imamo ili nemamo.

Da sebi olakšamo sve što se olakšati može jer gram prevencije je vrjedniji od kilograma lijekova.

I prije ili poslije nas svih život dobro opeče, ali bit ćemo dobro dokle god se ne ustručavamo pokazati ranjivost, potražiti pomoć i izboriti se za nju ako treba.

Čuvajte se.

Svako dobro,
Ivana