VS Mosor

Rajko, Tomo i Mili zahtjevnom via ferratom Brigata Julia na Visoki Kanin (2.587 m)! 💪

Treća vježba visokogorske škole HPD Mosor u 2026. godini odvela nas je u srce Karavanki - gorje koje na prvi pogled djeluje blago, gotovo pitomo, a zapravo vrlo brzo pokaže svoju ozbiljniju stranu. Plan je bio jednostavan, ako vrijeme dopusti, pokušati uspon na vrh Vrtaču (2180 m).
Avantura počinje u petak, na parkiralištu ispod skijališta Zelenica. Uz vodstvo Ane i sigurne ruke njenog tima, već prvi koraci kroz snijeg dali su naslutiti da ovo neće biti obična šetnja već prava škola.
Put nas vodi do planinarskog doma na Zelenici, gdje kratko zastajemo tek toliko da se ugrijemo uz čaj, kavu i štrudlu. Ipak, ne zadržavamo se dugo.
Cilj dana bio je Dom pri izviru Završnice (1425 m), nešto niže smješten, ali savršen za naš boravak. Dom nas dočekuje jednostavnošću i toplinom, baš onako kako planinar očekuje nakon dana na snijegu.
Sutradan, subota nije bila rezervirana za vrhove, nego za znanje. I to ono koje u planini čini razliku sa snijegom pod rukama. Vježbamo izradu sidrišta, osiguravanje, abseil. Snijeg nije idealan - prilično mekan, nestabilan, zahtjevan — ali baš zato svaka vježba dobiva na težini. Radni dan se produžio do posljednjih tragova svjetla, a povratak u dom donio toplinu, analizu vježbe i osjećaj da se nešto zbilja naučilo.
Ni tu nije bio kraj: prije večere odrađena je demonstracija izrade improviziranih nosila.
Nedjeljno jutro nas je dočekalo sa svježim snijegom, baš za pravu zimsku turu. Prvi dio uspona je bio prilično pitom te već nakon 2 sata dolazimo podno Vrtače. Tu zima pokazuje zube, jer vrh djeluje pomalo nedostupno, a snijeg ne prestaje padati. Nakon traženja najboljeg smjera odlučujemo se za istočni pristup i ulaz u Y grapu koja nas vodi direktno prema vrhu. Uz veliki nagib i mekan snijeg oni na čelu probijaju prtinu te je napredovanje sporo - upravo onako kako treba biti.
Nakon 2 sata borbe sa snijegom i strminom, izlazimo na vrh. Oblaci se na moment razmiču, tek toliko da nam dopuste kratke poglede prema okolnim alpskim vrhovima.
Ne zadržavamo se dugo, brzo fotografiranje, u manjim grupama zbog sigurnosti, tek da zabilježimo trenutak.
Silazak je brz, ali oprezan.
Do doma na Zelenici, vraćamo se brže nego što smo očekivali, a dan polako zatvaramo povratkom na parking. Umorni, teških nogu ali lagana srca i spremni za put kući.

Bosko Jerkovic