Bosnae

Kriza identiteta lažne historije

Komentar: prof. Senad Sprečić

Postoji jedna ogromna propagandna devijacija, a to je da ljudi u Bosni nisu imali nacionalni identitet. U historijsko sociološkom razvoju društva, tačno je da se nacije pojavljuju u 19 stoljeću (država = nacija), ali se državnost uzima za temelj nacionalne pripadnosti, tako da je veoma pogrešno govoriti da su ljudi Bosne imali samo zemaljski (geografski), vjerski i lokalni identitet. Po bilo kojoj osnovi ubačeni termini (serbi, horvati i bošnjaci) nisu nacionalni identitet bilo kojih ljudi. Nacionalni identitet nema veze sa religijskim opredjeljenjem osim na brdovitom Balkanu siromašnog dogmatskog znanja. Croate, ime preuzeto od vlastelinske tvorevine Croatia u vrijeme Rimske Imperije, koristi se kao internacionalni naziv za državu Hrvatsku, a Horvati su ime posuđeno od vlastelina Horvatinića u sastavu Ugarskog Kraljevstva, kao u Bosni što je Hercogova zemlja (Hercegovina). Servi (serb, serby) je vojna pokrajina koju su kao tampon zonu podržavali i Ugri i Osmanlije (sluge i najamni ratnici), a naziv Serbiya nastao je nakon 1878 godine (ratna krajina,kneževina) koja zbog poznatih historijskih događaja je proširena izvan granica Beogradskog pašaluka i poslužila kao osnova za stvaranje države. Poslije države Bosne, prva država na ovim prostorima historijski je država SHS. Tokom II Svjetskog rata, proglašena je NDH, što je bio i pokušaj da se Srbija preko svog izbjeglog kralja prikaže kao samostalna država. Tek nakon raspada Jugoslavije 90 godina nastaju države Slovenija, Hrvatska, Bosanska država i državnost se vraća na scenu pod Nazivom BiH, a Srbija još uvijek zadržava naziv Jugoslavija sa Crnom Gorom.Tek nakon proglašenja samostalnosti Crne Gore, na historijskoj sceni se pojavljuje država Srbija.
Mnogo je indoktrinacije pod psihološko-propagandnim manipulativnim ratom. Manipuliše se siromašnim znanjem i neznanjem. 1912 godine proglašena je Srpska Pravoslavna Crkva, kao crkva srpskog naroda. Ni tada, kao ni sada, srpski narod ne postoji iako se pokušava veća grupa ljudi nazvati narodom. Pojam narod u historijsko sociološkom smislu ne postoji (rod, pleme, društvena zajednica). U društvenim zajednicama rodovi su se razrodili, ali ih još samo religijsko dogmatska učenja pokušavaju održati na sceni iz ideološko religijsko-političkih interesa. Igra riječima se tumači kao novopojmovno značenje. Katolička Zajednica Hrvatske (Catholic Community of Croatia) i Hrvatska Katolička Zajednica (Croatian Catholic Community) imaju isto značenje, Pravoslavna Crkva Srbije (Orthodox Church of Serbia) i Srpska Pravoslavna Crkva (Serbian Orthodox Church) imaju isto značenje jer Srbijanska Pravoslavna Crkva (Serbian Orthodox Church) je potpuno isto značenje za religijsku organizaciju. Da li su svi pravoslavci, svi katolici i svi muslimani jedne nacionalnosti u jednoj državi? Jesu jer pripadaju istoj državi. Da bi se napravilo zlo, da bi se izazvala, održavala i potpirivala religijska mržnja a šovinistički isticala jedna religija na određenom prostoru (jedne ili više država) dodaju se pridjevi (srpska, hrvatska pa ovi neuki koji su nasjeli na ove laži i podvale danas koriste i pridjev bošnjačka). I ti pridjevi su fol nekakav izmišljeni narod.
Još i danas se pučki naslijedno koristi riječ „narod“ koja označava skup,veći broj ljudi.
Na pijaci se skupio narod oko mede koji se penje na banderu.
Malo ko će reći (a nasljedne navike su čudo): Na pijaci se skupili samo (srbi, hrvati, bošnjaci) ili (pravoslavci, katolici, muslimani) oko mede koji se penje na banderu.
Kriza identitetaq je proizvod krize siromašnog znanja.
Mi danas imamo nekakve intelektualce, akademske veličine sa mnoštvom različitih titula, koji ne mogu sakriti svoje siromašno znanje i odgovoriti prvo sebi a onda i zajednici u kojoj žive logično, prirodno, vrijednosno i naučno potvrđeno na pitanje: Ko sam i šta sam?
A pričat će bajke i basne o svemu i svačemu da bi navodno dokazali svoje sveznanje.
Umjetna inteligencija, koja je danas popularna u upotrebi, ne krije se iza titula, džidža i kinđura, i na svaki vaš upit dat će vam iscrpan odgovor.
Kakav odgovor?
Od onih podaka kojim ste nahranili sistem tvrdih diskova. Ako ste lagali, podvaljivali, falsifokavali, i odgovori će biti tačno onakvi kakvom ste hranom nahranili beskonačne trbuhe umjetne inteligencije.
Ima li umjetna inteligencija svoj logični, prirodno vrijednosni identitet?
Nema.
Dakle, siromašno znanje kao i umjetna inteligencija nema svoj logični prirodno vrijednosni identitet.
A onaj ko nema svoj logični prirodno vrijednosni identitet kao da i ne postoji. Možete ga presipati iz šupljeg u prazno, iz praznog u šuplje do mile volje. Rezultat je uvijek isti: Ništa.
A ništa je pojam za nepostojanje bilo kave logične prirodne vrijednosti.
Pojam ljudi ima svoju logičnu prirodnu vrijednost. Pa još kad tome dodate i ono „svjesna bića“ tad zaokružejete jednu istinsku logičnu prirodnu vrijednost.
Često, uporno ponavljam da vjerovanje prestaje onog momenta kad saznamo. Nakon saznanja, nema više vjerovanja nego postoji znanje.
Mnogi vjeruju da su marsovci, iako na Marsu nikad nisu bili. Mnogi vjeruju da znaju, a nikad to svoje vjerovano znanje nisu potvrdili djelom, logičnom prirodnom vrijednošću.
Mi danas živimo u vremenu laži, a znanje nam je toliko veliko da tu laž ne možemo, ne znamo prepoznati. Lažu nas političari, religijski vodiči i religijski tumači, lažu nas kvazi intelektualci, kvazi akademci. Lažu nas mediji.
Često nasjedamo fol mudrostima kao što je slijedeća: Ono što je dobro za mene ne mora biti uvijek i za tebe.
Sloboda, pravo na život, pravo na jednakost.
Za koga naprijed navedeno nije dobro, a za mene je dobro?
Neki to zovu univerzalnim vrijednostima.
Zar logične prirodne vrijednosti nisu univerzalne vrijednosti.
Zar se vjernici ne služe sintagmom da je bog jedan. Zar se danas i političari, kriminalci, šljam i smeće ljudskog roda ne trpa, ne nameće, kao vjernička populacija? U prvim klupama.
Ako je bog jedan, oko čega se svađaju, mrze, kolju?
Ako je tvoj bog bolji od mog, onda ne govorimo o jednom bogu. Ako je tvoj interes bolji od mog interesa, onda ne govorimo o jednom interesu. Onda nema govora o jednakosti, jednakom pravu na život, slobodi.
Kad se udruže laž i zlo, bog i interes, politika i kriminal tad cvjeta dogmatsko siromašno znanje, šovinizam svih vrsta i oblika. Tad se razara ljudska zajednica, tad je čovjek čovjeku vuk a ne rame na koje se oslanja.
Čija pravila krši i vrijeđa istina?
Kad se pravo pretvori u svoju suprotnost – interesno pravo, tad pucaju sve veze logike prirodnih vrijednosti.
Kad vam jedno govore a drugo rade, tad manipulišu sa vama.
A danas manipulišu najviše oni koji su umno izmanipulisani.
Umno izmanipulisani nemaju svoj logično prirodno vrijednosni identitet.
Nisu svi ljudi – ludi. Kažu: I ludi su ljudi.
Gdje je onda problem?
Kad ludi vladaju ljudima tad zlo caruje.
Kad ljudi se brinu o ludima, tad postoji šansa da se ludi liječe.
Znanje je jedini lijek za Krizu identita lažne historije.
Lažna historija govori o vladarima, a malo ili nikako o ljudima.
Zato, zapitajte se: Kime su vladari vladali ako nije bilo ljudi?
Može li jedno dobro djelo poništiti jedno ili sva zla?
Ko zna odgovor na ovo pitanje, ima šansu da shvati i svoj logični prirodno- vrijednosni identitet.
Istina je provokacija laži. Na istinu, laž uvijek agresivno reaguje.

Bosanski lonac ili bosanski vrtlog

Komentar: prof. Senad Sprečić

Ako ne znaš šta je Bosna, ako se dodvoravaš drugome/drugima, ako se lijepiš indoktrinacijskim ideološko-religijskim etiketama da bi prikrio svoje „bosanstvo“, onda te Bosna ne treba, niti ti trebaš Bosnu. Tvoj identitet je ulizica (M.Selimović) a na osnovu onoga što činiš, tvoj identitet je podrepna muva/muha.
I ne zanosi se lažnim poštapalicama, ne krij se iza crnih halja bogotumača, ne vrednuj sebe više nego što tvoja djela dokazuju.
A djela su porazna decenijama, vijekovima.
Ne krij se iza floskule „historija je učiteljica života“ ili nokomponovanog poturenog kukavičjeg jajeta – „povijest je učiteljica života“.
Niti ste šta naučili od historijskih događaja, niti ste šta naučili životnim djelovanjem onih koji su živjeli prije nas.
Sve što znate je mitomanija ogrnuta božanskom nedodirljivošću, prepričavanju vijest po vijest nastale na lažima, a laži se podupiru falsifikatima istine, babsko-mahalskim nadmudrivanjima.
I tako sve do danas.
Generacije i generacije promašenih života i nikakvih djela zasnovane na glupošću: siromahu je za uhar i kad mu komarac uleti u .....
Odakle su ti komarci – zapitate li se bilo kada?
Odakle su ti silni foliranti (intelektualci i akademci) elita sa džidžama a bez elementarnog znanja i bazičnog didaktičkog promišljanja.
Ne, ne tražim oprost o vi go(li)-s-poda.
Carevo novo ruho je bajka o iluzionizmu, a go car je realnost.
Normalno ljudsko biće dobro razumije protivrječnosti pojmova „graditi“ i „razgraditi“. Normalno ljudsko biće zna da ne postoje pomirljive prirodno vrijedne suprotnosti. Davati i otimati. Nije niti je bilo, niti će bilo kada biti isto.
Kažu: Samo prosjak moli milost tuđe ruke.
Koliko vas se moli? Kome se moli.
Češe li tuđa ruka svrbež na vašim ranama?
Da li ste to postali imuni i na rane i na zarastanje rana?
Što se tiče „sveznanja“ i tu ste daleko od pameti.
Politika je prerasla u krimanalne kartele, religijska ideologija mije ruke s politikom.
Recept za uspjeh političara je odavno poznat: obećaji, laži, varaj, obmanjuj, kradi, hapaj ali ne u svoje ime, nego u ime grupe. To što skoro sve završi u džepovima političara, kriv je sistem vrijednosti društva. Nema više „uradio“, „zaradio“, sad je: snašao se, ko je jamio – jamio.
I to sve u ime siromašnog znanja koje luđački busa – kako sve zna.
Bosanski lonac ili bosanski vrtlog?
Krčka bez prestanka, prašina se diže i ne bistri se ni vidljivost ni umnost.
Ista fora, iste žrtve, isti recept.
Kažu: Vrijeme se mijenja. Vremenom sve se mijenja.
Imamo li bilo kakav dokaz da podržimo ove izreke.
Društvo, ljudi, zajednica, koji vijekovima se krčkaju na istoj vatri, koji udišu bez prestanka istu prašinu, prirodno i logično obolijevaju.
Može li neko od gore pomenutih, didaktički dokazati suprotno?
Sve dok je vlastiti interes iznad interesa društva (zajednice, države) ni prirodno pravo na život ne egzistira. Ni pravo na prirodnu smrt ne egzistira.
Ima li Bosna pravo na život?
Vrijeme odgovor daje.
Siromašno znanje odgovor ne razumije.
Ulizice i podrepne muve nepokolebljivo zuje. Bore se za svoj opstanak.
Imaju li oni veće pravo na život i opstanak od tebe (prirodnog inteligentnog ljudskog bića)?
Tvoje djelo dokazuje i potvrđuje tvoju intelektualnu masu.
A djela su porazna decenijama, vijekovima.